Da li on samo brine ili je u pitanju emotivna manipulacija?

Pored fizičkog nasilja, o kome se najviše priča kada se govori o nasilju prema ženama, postoji još jedan oblik nasilja, koji se najmanje prijavljuje, teško prepoznaje, a neretko se javlja u kombinaciji sa fizičkim (i)li seksualnim nasiljem. Psihičko nasilje, koje se takođe još i naziva emotivno ili mentalno nasilje, podrazumeva emotivno kontrolisanje partnera/partnerke, putem ponižavanja, svaljivanja krivice, kritikovanja ili manipulisanja, a sve u cilju kontrolisanja žrtve.1 Ovakva vrsta nasilja nije nenamerna, već se svesno sprovodi kako bi se partneru/partnerki naneo psihički bol.2 Posledice ove vrste nasilja mogu biti podjednako traumatične po žrtvu kao i posledice bilo koje druge vrste nasilja.3 Iako su i muškarci neretko žrtve psihičkog nasilja, veći je procenat žena koje su iskusile ovaj oblik nasilja. Stoga, nameće se pitanje, koji su to znaci koje često zanemarujemo u partnerskim odnosima?

Emotivni manipulatori koriste različite taktike kako bi stekli kontrolu nad žrtvom, sa ciljem da zadobiju njeno poverenje, kako bi mogli da manipulišu njome. ,,Nikada do sada se nisam tako dobro skapirao sa nekim“ na početku veze može delovati bezazleno, ali pre nego što uspeš da se osvrneš, već znaš celu njegovu tužnu životnu priču, kako ga život nije mazio, kako je okružen toksičnim ljudima i kako je u tebi pronašao bezrezervnu podršku, a tek se poznajete mesec dana. Nakon još mesec dana, već predlaže da živite zajedno, obasipa te pažnjom i ljubavlju, nikada se nisi osećala tako srećno, jedva čekaš taj dugo dogovarani petak da ga upoznaš sa svojim drugaricama. Subota ujutru, majsko jutro, sunčan dan, pijete kafu na terasi. 

Šta mu je odjednom? Očigledno je da želi nešto da kaže, ali se plaši da me ne povredi. Naposletku, ,,ne znam, ljubavi, ne želim ništa loše da pričam o tvojim drugaricama, ali meni se čini da su ljubomorne na tebe.“ Ubačen je crv sumnje. Ma ne, znamo se još od srednje škole, zašto bi one bile ljubomorne na mene? 

Jedne tople julske večeri, jedna od tvojih drugarica iz detinjstva slavi rođendan, na koji ti se baš i ne ide jer On mora da ostane sam kod kuće, a znaš i sama koliko brine kada niste zajedno, stoga odgovaraš na svaku poruku koja neprestano stiže (siguno mu mnogo nedostajem), deliš lokaciju (da ne bude zabrinut) i zoveš ga da te pokupi za sat, dva maksimalno (jer ,,ljubavi, i sama znaš da ćeš se smoriti sa njima ako ostaneš duže“). 

,,Shvataš li da je ovo prvi put za ovih par meseci da se vidiš sa nama bez njega?“, kaže mi Tanja, moja drugarica iz detinjstva. Ne razumem zašto pravi dramu od toga, i sama zna da On ne voli da bude sam. 

Polako se odaljavaš od svih ljudi koji su godinama bili deo tvog života, ali to ti ne smeta, očigledno je da ne mogu da podnesu da te vide srećnu. Međutim, počinješ da sumnjaš da nešto nije kako treba. 

Zašto odjednom nema vremena za moje probleme? Da li je ikad i imao? Možda je problem u meni? Možda ja preterujem? ,,Ma daj, ja to radim za tvoje dobro“, ,,Preteruješ, nije uopšte tako kao što misliš“, ,,Ali ja sve to radim zato što te volim, zašto mi to radiš?“ ,,Da me stvarno voliš, ne bi se tako ponašala.“. U pravu je. Stvarno umem da budem blesava ponekad. Niko se nikad nije ovako brinuo o meni. Nego, ova suknja je stvarno prekratka, ne mogu da verujem da sam nekad volela da je nosim. I za to je u pravu. 

Emotivni manipulatori na vrlo suptilan način kontrolišu žrtvu. Izolujući je od ljudi iz njenog okruženja, omogućavaju lakše kontrolisanje time što smanjuju broj ljudi koji mogu uticati na njeno mišljenje. Takođe, manipulatori upotrebljavaju žrtvine nesigurnosti i osećanja protiv nje, narušavajući njeno samopouzdanje i navodeći je da počne da sumnja u svoje sposobnosti ispravnog rasuđivanja. Pravljenje žrtve od sebe je još jedna taktika kojom se služe, a sve kako bi izazvali sažaljenje kod partnerke, probudili saosećanje i osećaj krivice, čime se žrtva nalazi u začaranom krugu i od samouverene, vedre, nezavisne osobe postaje zavisna od partnerovog mišljenja, nesigurna, sumnjičava prema svemu onome što se ne poklapa sa razmišljanjem partnera. Odlazak iz ovakvih vrsta veza je jako težak, jer je žrtvi mesecima, a neretko i godinama narušavano samopouzdanje, autonomija mišljenja, sposobnost rasuđivanja, a neretko je i dovedena u stanje finansijske zavisnosti od partnera. 

Psihičko nasilje je nasilje i javlja se kroz različite oblike. Samo zato što ne ostavlja vidljive posledice po žrtvu, ne znači da mu treba posvetiti manje pažnje. Prepoznavanje ove vrste nasilja je jedan od prvih koraka u borbi protiv iste, te je ovo tema o kojoj se mora mnogo više govoriti. Umanjivanje težine posledica psihičkog nasilja je jedan od razloga zašto se mnogo žena srami da govori o ovoj temi. I ne, žene ne preteruju kada govore o posledicama koje je psihičko nasilje ostavilo na njih, jer je mentalno zdravlje podjednako važno kao i fizičko. Nije me udario, ali me je povredio.

 

  1.  Gordon, S. (2022). What is emotional abuse? Verywell Mind. Preuzeto sa https://www.verywellmind.com/identify-and-cope-with-emotional-abuse-4156673  ↩︎
  2.  Ignjatović, T. (2011). Nasilje prema ženama u intimnom partnerskom odnosu: model koordiniranog odgovora zajednice, 43. Beograd: Rekonstrukcija Ženski fond. 
    ↩︎
  3. Long, C. (2022). Nearly a quarter of women have experienced emotional abuse by partner. ABC News. Preuzeto sa https://www.abc.net.au/news/2022-08-24/nearly-quarter-of-women-experience-emotional-abuse-by-partner/101366202 ↩︎

O autoru:

Responses

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *