U okviru rubrike Mladi i feminizam, razgovarali smo sa Jovanom Mrdalj, jednom od osnivačica Ženske inicijative, udruženja, u okviru kojeg se zajedno sa koleginicama bori protiv menstrualnog siromaštva. Jovana je rođena 1999. godine i apsolventkinja je Odseka za srpsku književnost i jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.
Sa njom smo razgovarali o feminizmu, aktivizmu, patrijarhatu i drugim važnim temama.
Feminizam i borba za prava i jednakost žena se ogledaju kroz različite svoje oblike. Šta za tebe zapravo znači biti feministkinja?
Tokom odrastanja susrećemo se sa različitim preprekama koje nas sputavaju i ne dozvoljavaju našim instiktima da se razviju onako kako oni to žele. Čvrsto verujem u osećaj koji mi govori da nešto mogu i oduvek se trudim da me samo on vodi. Momenat kada sam shvatila da to nisu samo snovi već istinska želja za napredovanjem, mislim da sam tada nesvesno postala feministkinja. Kasnije sam razvijala svoje potencijale i shvatila šta sve mogu i da to što želim i mogu da budem. Mislim da svaka žena u nekom periodu života prepozna tako nešto kod sebe i kada prepozna treba to da zagrli. Nekim ženama je potrebna podrška da bi prepoznale svoje prave potencijale, i upravo za mene to znači biti feministkinja, znati pružiti podršku kako sebi tako i drugim ženama.
U čemu se ogleda tvoj aktivizam?
U pogledu svog studiranja za sebe i svoj akademski razvoj bavila sam se ženama u književnosti i građenju njih kao likova. Kasnije, moj aktivizam ogleda se u borbi za smanjenjemenstrualnog siromaštva i uvođenja besplatnih higijenskih proizvoda na visokoškolske institucije u našoj zemlji. To me dalje navodi da se informišem o ženskom zdravlju i sada sam i edukatorka na polju menstrualnog zdravlja i siromaštva a time pomažem mladim devojkama i devojčicama da razbiju sve tabue i stigmatizaciju kada je u pitanju menstruacija. Menstruacija predstavlja fiziološku pojavu koja ženu oblikuje kroz sve etape života i zato je bitno da o njoj učimo na pravilan način.
U kom periodu života si shvatila da možda neki obrasci kojima smo izloženi kroz odrastanje u patrijarhalnom društvu nisu ispravni i da položaj žena i muškaraca udruštvu nije jednak?
Svakodnevnim istraživanjem polja menstrualnog siromaštva shvatila sam da do stigmatizacije dolazi još u najranijem periodu, kada devojčice nisu slobodne da glasno pitaju i pričaju o razvoju svog tela. Stid i sram zbog razvoja koji donosi pubertet devojčice osećaju od svojih vršnjaka, kako dečaka pa tako i drugih devojčica i to donosi nepravilno informisanje. Patrijarhat se oseti najviše u periodu razvoja jer tada dobijamo priliku da kritički razmišljamo i posmatramo, a ne samo da slepo pratimo. U pogledu razvoja tela, devojčice već tada osete nejednakost, a to se prenosi i u period adolescencije kada dolazi do seksualizacije, ali i u periodu zasnivanja radnih odnosa.
Jovana se ovde osvrće na primer plaćenog odsustva tokom mensturacije i kaže:
Proteklih nekoliko meseci možemo mnogo čitati o plaćenom odsustvu tokom menstruacije zbog jakih bolova koji veliki broj žena oseti. Kod nekih žena PMS je mnogo izraženijii. Istraživanja pokazuju da čak 50% žena potraži pomoć, a da se 80% žena suočava sa ovim sindromom. To nas dovodi do toga da 80% žena nije u mogućnosti da kvalitetno obavlja svoj posao, i da taj period zahteva pauzu. Ovo pitanje ozbiljno je obradila Španija, gde žene imaju plaćeno odsustvo tokom menstruacije, a veliki broj muškaraca posmatra to kao povlasticu i neravnopravnost. Iako muškarac ne zna kako je to imati menstruaciju, dužan je da razume proces, osećanja i promene koje utiču na kvalitet života žene. Mislim da je to prvi korak u urušavanju menstrualne stigmatizacije.
Na koji ti način u svojoj zajednici ili u društvu praviš određene promene?
Kroz svoj rad u Ženskoj inicijativi, udruženju u kojem se zajedno sa mojim koleginicama Milicom i Jelenom borim protiv menstrualnog siromaštva, edukujem zajednicu o bitnosti ukidanja menstrualnog siromaštva, menstrualne stigmatizacije, o bitnosti vođenja menstrualne higijene i pravilnog informisanja o navedenim temama. Kroz edukacije, konferencije, tribine, ali i putem društvenih mreža osnažujemo i dajemo podršku zajednici koja prepoznaje problem pink taksi i visokog PDV-a na menstrualne proizvode. U našoj zemlji PDV iznosi 20% što predstavlja oporezivanje luksuznih proizvoda. Naš zadatak je da ukažemo na problem, dajemo rešenje, a mnogo smo srećne što našu inicijativu prepoznaje veliki broj fakulteta, institucija, srednjih škola i kompanija koje su nam dale podršku i koje cene našu borbu.
Da li se susrećeš sa otporom ili kritikama koje aktivizam nosi sa sobom i na koji način se ti boriš i nosiš sa tim?
Svaki početak je težak, naročito ako se radi o temama koje su bitne za zajednicu. To donosi nepoverenje i sumnju u rad, kao i to da li ćemo doći do pravih i očekivanih rezultata. Svakodnevno osvešćujem koliko je važno to što radim i da nikada ne pomislim koliko je to obična ili nepotrebna borba. Svesna sam da je ponekad teško prići ljudima i zato radim na pronalaženju metoda pomoću kojih ću to uspešno uraditi. Za sada ljudi u mom okruženju i kao i grupe devojaka sa kojima radim prepoznaju moje zalaganje i puni su podrške i razumevanja, jer znaju da će moj trud doneti dobro svima nama.
Kada bi mogla da se vratiš u prošlost, šta je ono što bi volela da si znala kao mlađa i šta bi rekla mlađoj sebi?
Veruj svojim instinktima i ne boj se neuspeha, jer snaga slobode počiva u hrabrosti.
Za dostizanje potpune rodne ravnopravnosti će nam biti potrebno više od 100 godina. Na koji način bismo mogli da ubrzamo ovaj proces i koji su to koraci koje možemo da napravimo kako bismo bar malo napredovali?
Ukoliko pričamo samo o otklanjanju menstrualnog siromaštva, koje definitivno utiče na razvoj žene u svakoj etapi njenog života, potrebno je ozbiljno shvatiti edukativan i informativan program koji se može ponuditi školama i fakultetima, a kasnije i institucijama u kojima u zaposlene žene. Informacije koje se mogu prikupiti tokom tih programa mogu pokazati potrebu za smanjenjem poreza na ove proizvode, ali i možda na potpuno uklanjanje PDV-a, kao što je to uradio veliki broj zemalja širom sveta. Ovo je problem koji se rešava sistemski, treba ga ozbiljno shvatiti i upotrebiti sva znanja, metode i iskustva kako bi se na kraju dana svaka žena osećala sigurno u svojoj koži.
Na koji način bi ohrabrila mlade da budu aktivisti/kinje ili feministi/kinje?
Ispitajte sebe i svoje potrebe, pogledajte svoju zajednicu i razmotrite da li vam ona nudi ono što je vama potrebno. Pronađite ljude koji imaju iste zaključke i prepustite se borbi za svoja prava. Živite to svaki dan, svakog trenutka jer ćete samo tako dobiti rezultate.
Da li i ti imaš osobu u okruženju koja donosi promene u zajednici i bori se za ravnopravnije društvo jednakih mogućnosti i prilika za sve? Ukoliko je to slučaj piši nam na Iridinim društvenim mrežama i možda baš tvoj predlog bude izabran, a tvoja osoba feminista/kinja meseca.
Responses