Tog dana je padala kiša. Jedva sam se odvukla do fakulteta. Bilo je dosta manje ljudi nego inače, verovatno zbog lošeg vremena. Pametni ljudi, samo se ja izvlačim iz kreveta u sedam ujutru da bih ceo dan provela slušajući predavanje za predavanjem. Uzela sam espreso za poneti u fakultetskoj kafeteriji.
– Izvoli, srećo– reče starija gospođa koja svakoj mušteriji udeli koju lepu reč. Malo mi se popravi raspoloženje i produžih na drugi sprat. Nakon najduža tri sata u mom životu, imali smo pauzu. Odlučila sam da pozovem Dejana i vidim da li se probudio.
– Hejj! Jesi li ustao?
-Nisam još, rano je, izležavam se, kada ćeš kući? – upitao je.
-Ne znam, imam još dva predavanja, neću skoro.
-Dobro, pokupi neku hranu usput, baš me mrzi da izlazim po ovom vremenu.
-Hoću! Volim te!
Biiip..prekid veze.
Oko šest popodne sam ušla u stan. Nisam znala šta ću pre. Bila sam gladna, umorna, htela sam da se istuširam.
-Nemoj mi reći da si zaboravila hranu!?? Jednu stvar sam te zamolio da uradiš, moraš da mi sjebeš dan!
– Nisam zaboravila, spustila sam kesu u hodniku. – nisam imala snage za svađu.
Ušla sam u tuš kabinu, topla voda nikad nije prijala ovako. Nakon temeljnog tuširanja, uvila sam peškir oko sebe i otišla da se presvučem.
– Dođi, sedi pored mene, nedostajala si mi danas. – prilazi mi, hvata me za ruku i vodi do spavaće sobe kao da i sama ne znam put do tamo.
– Mirišeš predivno. – kreće da me mazi, dok ja pokušavam da se izmigoljim iz njegovih ruku.
-Stvarno sam previše umorna za ovo.
– Ma daj, samo malo, nemoj mi kvariti raspoloženje!
– Nije mi to namera, samo sam preumorna, nije trenutak.
Kao da me ne čuje, ili ne želi da čuje, kreće rukom da podiže peškir. Svom težinom se naslanja na mene i ja završavam u ležećem položaju. Primetila sam da su mi noge čvrsto pripijene jedna uz drugu. Još uvek sam pokušavala da se izmigoljim ispod njega, jasno davala do znanja da nisam raspoložena.
–Molim te nemoj sad, hajde da jedemo, želim da odmorim malo, pa ćemo posle. –
– A jebote!- uzviknuo je.
Stresla sam se.
– Sa sopstvenom devojkom ne mogu da imam seks kad ja hoću! I onda se pitate što vas muškarci varaju. Stalno ste vi nešto umorne, neraspoložene, te vas boli glava, te vas boli trepavica. A ja?? Ja sam muško, ja imam potrebe!
– Izvini..nisam mislila.. – ostala sam u šoku.
– Vidim da nisi mislila!
Naglo je ustao, izašao iz sobe i svom snagom zalupio vrata.
I ovo je nasilje!
Seksualna prinuda je neželjena seksualna aktivnost koja se dešava kada ste pod pritiskom, prevareni/e, ugroženi/e ili prisiljeni/e na nefizički način. Prinuda vas može navesti da mislite da nekome dugujete seks. Može biti od nekoga ko ima moć nad vama, kao što je učitelj, stanodavac ili šef. Nijedna osoba nikada nije obavezna da ima seks sa nekim drugim. (OASH, Office on Women’s Health)
Responses