Od Rasela Brenda do Branislava Lečića: seksualno nasilje i pravda za žene

Kada je u pitanju seksualno nasilje, pravda za žene često zavisi od toga koliko su moćni i uticajni muškarci koje optužuju za nasilje. Slučaj britanskog glumca Rasela Brenda, prijava Danijele Štajnfeld protiv Branislava Lečića i postupak protiv Miroslava Aleksića otvaraju važna pitanja o odgovornosti institucija, vremenskoj distanci, dokazivanju seksualnog nasilja i dostupnosti pravde za žene.

Slučaj Rasela Brenda: kada vremenska distanca nije prepreka za pravdu

Britanski glumac i komičar Rasel Brend (Russell Brand) osuđen je 5. novembra 2026. godine. Proglašen je krivim za jedno silovanje i tri krivična dela seksualnog napada nad četiri žene.

Krivična dela dogodila su se između 2004. i 2009. godine. Brend je tada gradio međunarodnu glumačku karijeru i bio na vrhuncu popularnosti.

Ovaj slučaj je posebno značajan zbog načina na koji je pravosudni sistem postupio prema prijavama žena. To je važno jer su se događaji odigrali mnogo godina ranije.

U septembru 2023. godine britanski mediji The Sunday Times, The Times i Channel 4 objavili su zajedničko istraživanje. U njemu je izneto više svedočenja žena o seksualnom nasilju i uznemiravanju koje su, kako su navele, doživele od Brenda. Nakon toga je policija pokrenula opsežnu istragu. U aprilu 2025. godine protiv njega su podignute krivične optužbe.

seksualno nasilje i pravda za žene

Iako su od prijavljenih događaja prošle godine, istražitelji nisu odustali od utvrđivanja činjenica. Tokom istrage su:

  • razgovarali sa više od 100 svedoka
  • uzeli više od 400 izjava
  • pregledali više od 1.400 dokumenata
  • rekonstruisali vremenske linije događaja
  • pregledali stotine sati Brendovih televizijskih nastupa, intervjua, podkasta i drugih javnih obraćanja

Zbog vremenske distance nisu postojali uobičajeni forenzički dokazi ni snimci nadzornih kamera. Zato je policija posebnu pažnju posvetila dokazima koji mogu da potkrepe i provere iskaze žena.

Sudski postupak trajao je četiri nedelje. Porota je Brenda proglasila krivim za četiri krivična dela. Sudija ga je osudio na 10 godina i 6 meseci zatvora.

Srbija: slučaj Danijele Štajnfeld i Branislava Lečića

Kada govorimo o moći, društvenom položaju i seksualnom nasilju u Srbiji, ne možemo zaobići slučaj glumice Danijele Štajnfeld.

Danijela Štajnfeld je 2020. godine u svom filmu „Zaceli me” govorila o silovanju koje je, prema njenom svedočenju, doživela 2012. godine. Više javno tužilaštvo u Beogradu pokrenulo je 2021. godine postupak po službenoj dužnosti. Zatim je u javnost izašlo i ime čoveka kog je Danijela Štajnfeld optužila za silovanje – Branislav Lečić.

U julu iste godine tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu. U obrazloženju je navedeno da prikupljeni dokazi ne pružaju potreban stepen osnova sumnje. To se odnosilo na krivično delo silovanja i na druga krivična dela koja se gone po službenoj dužnosti.

Danijela Štajnfeld je nakon toga podnela ustavnu žalbu zbog postupanja institucija. U žalbi osporava način na koji su policija i tužilaštvo ispitali njene navode. Prema njenim javnim izjavama, posebno je problematično to što pojedine osobe nisu saslušane. Reč je o osobama koje su se javile sa informacijama o mogućim iskustvima seksualnog uznemiravanja.

Više od pet godina nakon podnošenja ustavne žalbe, Ustavni sud i dalje nije doneo odluku.

Važno je naglasiti da u ovom slučaju nije održano suđenje. Sud nikada nije odlučivao o krivičnoj odgovornosti Branislava Lečića.

Slučaj Milene Radulović i Miroslava Aleksića: godine postupka bez sudskog epiloga

seksualno nasilje i pravda za žene

Još jedan slučaj pokazuje koliko dug i neizvestan može biti put do pravde. To je postupak protiv Miroslava Aleksića, vlasnika škole glume.

U januaru 2021. godine glumica Milena Radulović javno je progovorila o seksualnom nasilju. Prema njenom svedočenju, nasilje je doživela od Aleksića dok je bila polaznica njegove škole glume. Posle njenog istupanja javile su se i druge žene sa svedočenjima o seksualnom zlostavljanju.

Protiv Aleksića je pokrenut krivični postupak zbog optužbi za silovanje i seksualno zlostavljanje. Postupak je trajao godinama, uz brojna odlaganja. Neka od njih bila su povezana i sa njegovim zdravstvenim stanjem.

Miroslav Aleksić preminuo je 18. januara 2026. godine, pre okončanja sudskog postupka. Zbog njegove smrti postupak je obustavljen, bez presude o optužbama.

Tako su žene koje su javno progovorile ostale bez sudskog epiloga. Postupak je pre toga trajao gotovo pet godina.

Seksualno nasilje i pravda za žene: kako sistem reaguje?

Slučajeve Rasela Brenda, Danijele Štajnfeld i Milene Radulović ne možemo pravno izjednačavati. Razlikuju se po okolnostima, dokazima, pravnim sistemima i fazama postupka. Ipak, njihovo poređenje otvara važna pitanja o postupanju institucija kada žene prijave seksualno nasilje. To je posebno važno kada su prijavljeni poznati i uticajni muškarci.

U slučaju Rasela Brenda, prijave za događaje od pre gotovo dve decenije pokrenule su opsežnu policijsku istragu. Istražitelji su godinama prikupljali dokaze, razgovarali sa svedocima i proveravali navode žena. Slučaj je na kraju stigao do suda i završio se osuđujućom presudom.

U slučaju Danijele Štajnfeld, krivična prijava je odbačena bez suđenja. Na odluku Ustavnog suda čeka se više od pet godina.

U slučaju Milene Radulović i drugih žena koje su svedočile protiv Miroslava Aleksića, postupak nije završen presudom. Višegodišnji postupak prekinut je smrću optuženog.

Ovi slučajevi pokazuju da put do pravde ne zavisi samo od spremnosti žena da progovore. Zavisi i od toga kako institucije reaguju i koliko ozbiljno pristupaju iskazima žena. Važno je i da li temeljno proveravaju dostupne dokaze i koliko dugo žene čekaju na odgovor.

U postupcima za seksualno nasilje pažnja se ne sme prebacivati na ponašanje žena. To znači da fokus ne sme biti na njihovoj odeći, prethodnim odnosima sa prijavljenim ili pitanju zašto ranije nisu govorile. Fokus mora biti na postupanju prijavljenog, okolnostima događaja i dokazima koji pomažu u utvrđivanju činjenica.

Verovati ženama ne znači ukinuti pravo na pravičan postupak. Znači ozbiljno saslušati njihove iskaze i temeljno ispitati navode. Znači i prikupiti i proveriti dostupne dokaze, i obezbediti podršku tokom čitavog procesa.

Pravo na NE i pravo na pravdu

Možda je najznačajniji deo presude Raselu Brendu ono što je rekao sudija Džoel Benatan (Joel Bennathan). Prilikom izricanja kazne naglasio je da ponašanje žena ni na koji način ne umanjuje njihovo pravo na pravdu. Ono ne umanjuje ni odgovornost počinilaca seksualnog nasilja.

Sudija je odao priznanje odlučnosti i hrabrosti žena koje su svedočile. Priznanje je odao i policiji, za trud uložen u prikupljanje dokaza i brigu o ženama tokom postupka.

Ove reči su važan podsetnik na ono što bi trebalo da bude osnov postupanja institucija u slučajevima seksualnog nasilja. Svaka žena ima pravo na telesni integritet, slobodu odlučivanja i pristup pravdi. To pravo ne zavisi od toga kako je bila obučena, gde se nalazila ili koliko je popila. Ne zavisi ni od toga koliko je vremena prošlo od događaja.

Nijedan muškarac ne bi smeo da bude toliko moćan da njegova pozicija, ugled ili uticaj postanu prepreka ženi koja traži pravdu.

O autorki:

Responses