Psihičko nasilje sa mnogobrojnim tabu temama Balkana (tik uz prava žena, položaj i moć članova u porodici, društvene uloge…) i svim drugim temama koje nam nisu „stvarno toliki problem danas“ na značaju dobija tek kada se izmakne kontroli. Odjednom svi postajemo eksperti, doktori i psiholozi, a do pre dva dana smo dugoročnim ignorisanjem, sakrivanjem i banalizovanjem ogromnog problema verbalnog i psihičkog nasilja duboko utkanog u naše okruženje doprinosili trenutno ni malo stabilnom stanju društva koje krasi visoka tolerancija na bilo šta što nije „u naša četiri zida“.
Za deklarisanje nekog postupka kao nasilja, ne treba da tražimo nužno fizičke dokaze, već bilo kakvu distrupciju osobe uzrokovanu aktivnostima druge. Zanemareni, psihičko i kao jedan od njegovih nama poznatih oblika, verbalno nasilje, prvi su koraci ka svakom daljem obliku i varnice koje pale žar na kom spokojno leži zdrav odnos između partnera. Često su reči najtiše oružje, ostavljajući ožiljke koji najteže zarastaju, a počivaju duboko u nama, skriveni od očiju javnosti.

Zaustavite sve na trenutak. Zaboravite ono što znate i okrenite se oko sebe. Verujete da je psihičko nasilje tema iz dnevne štampe, a da verbalno nasilje između partnera se češće dešava u rijaliti programima nego u svakodnevnom okruženju? Verujete da žrtve preteruju, da nije toliko strašno, da su to samo reči? Verujete ili vas je okruženje naučilo u to da verujete? Popričajte sa prijateljima, rođacima, kolegama, porodicom. Koji procenat vaših najbližih je doživelo direktno ili pak indirektno psihičko nasilje, što unutar, što van partnerskog odnosa? Da li vam se mišljenje promenilo?
Nekako mogu sa sigurnošću reći da je neočekivano velika većina naših “ispitanika i ispitanica”, ako ne i svi, svesno ili nesvesno imalo iskustvo sa ovim, na vreme nesankcionisanim oblikom ljudskog ponašanja, a nisam specijalizirana za gledanje u kuglu; jednostavno, živim tu gde živim. Razgovor sa prijateljicama uvek na kraju završi temama manipulacije partnera, raspravom roditelja, jer je otac verbalno degradirao majku pred decom, opravdavanjem momaka zašto su ljubomorni i “pomalo” posesivni i devojaka kako moraju da se služe različitim taktikama, da bi dobile željenu reakciju od partnera. Svakodnevno ponavljanje šablona nam se odigrava pred očima, a mi slepo ignorišemo crvene zastavice koje krase česte fraze, procese i teme koje se ponavljaju i sa sigurnošću gradimo arsenal za tihi (i ne baš uvek tako tihi) napad koji će se odigrati u „tuđa“ četiri zida.
Mala rasprava i konflikt u partnerskom odnosu vrlo lako pređe granicu konstruktivne komunikacije i napravi veliki korak ka obrascu psihičkog nasilja. Manipulacija, izolacija, isključivanje, promena dinamike odnosa, etiketiranje, osećanje toksičnog stida, beskrajna kritika; ako dođe do bilo koje situacije u kojoj biste vaš razgovor sa partnerom/kom opisali nekim od ovih reči – nalazimo se na pragu psihičkog nasilja. Karakteristično za ovaj tip nasilja jesu faze, koje svojim smenjivanjem grade začarani krug koji otvara sve dublju provaliju iz koje na kraju ne možemo samostalno naći izlaz, a nemamo dovoljno snage da potražimo nečiju pomoć. Selektivno davanje i oduzimanje pažnje, iznošenje najgorih misli o partneru/ki te za tim bombardovanje ljubavlju uvlače žrtvu u zavisnost od odnosa, iako je on vidno štetan po nju.
Neki od vidova emocionalnog i psihološkog nasilja su:
- Okrivljavanje za sve probleme koji postoje u vezi ili braku
- Poređenje sa drugima i urušavanje samopouzdanja
- Ponižavanje i omalovažavanje pred drugima
- Kritikovanje partnerove/kine inteligencije, izgleda, sposobnosti
- Zlovolja i optuživanje partnera/ke za sopstvene neuspehe i nezadovoljstvo
- Vikanje, vređanje i psovanje, nazivanje pogrdnim imenima
- Nabijanje osećaja krivice partneru/ki ukoliko ne želi seksualni odnos
- Ucenjivanje da će učiniti nešto, ako ne uradite ono što nasilnik/ca želi
- Pretnja samoubistvom
- Nemogućnost da se razgovara o onome što se dešava u vezi ili braku
- Vaš strah da pričate o onome što se dešava i kako se osećate
- Kontrolisanje vremena odlaska i dolaska kući
- Sprečavanje i ometanje viđanja sa prijateljima i porodicom ili uspostavljanja novih prijateljstava i kontakata
- Potreba da odustanete od svega, samo da biste ugodili partneru/ki ili izbegli njegovo/njeno nezadovoljstvo1
Psihološko nasilje uključuje ponižavanje, pretnje, vređanje, kažnjavanje ćutanjem, ismevanje, omalovažavanje, ignorisanje ili vršenje kontrole nad partnerom zbog čega se oseća inferiornim, nemoćnim ili poniženim. Mentalno nasilje je uvek prisutno čak i kod fizičkog i seksualnog nasilja. Psihičko nasilje nije nikako vezano isključivo za jedan pol. Oba pola su pogođena, ali su žene nažalost nesrazmerno više u ulozi žrtve. Ono što je u oba slučaja jednako, to je da se o problemu nedovoljno govori.
Možda sad razmišljate kako znate drugaricu čiji odnos zvuči kao sve sa ove liste strašnih reči koje sam navela. Rekli ste joj sto puta kako to nije dobro po nju, kako nije normalna što ostaje u tome i kako vi to nikada ne biste sebi dopustili. Da li verujete da je ona planirala da se nađe u ovakvoj situaciji na početku odnosa? Možda je i ona kao i vi gledala neke njene drugarice i vodila se time kako ona nikad to sebi ne bi dozvolila. Naš pristup može da joj pomogne da se izvuče iz situacije u kojoj se nalazi, možda si baš ti osoba koja će biti njena podrška i kada nema snage da traži za istu. Naš promišljen odgovor može da stane na put ili da joj pruži ruku podrške u mraku kroz koji je do tada prolazila sama.
Koliko je psihičko nasilje banalizovano i zanemareno na prostoru na kome živimo na nivou je skripte horor filma. Deklarisali smo normalnim da se partner svojoj partnerki obrati pogrdim imenima zbog „loše“ opranih sudova recimo ili da se kroz oštro odabran jezik partnerova uloga umanjuje i zanemaruje na neki način. Banalizovali smo uvrede i govor mržnje do te mere da na žalbe žrtava odgovaramo sa: „Ma daj, to su samo reči.“ „To“ nisu samo reči. Svaka od njih sa sobom nosi jačinu fizičkog udarca i obara žrtvu sve niže i niže, ne ostavljajući vidljive tragove na koži. „To“ su reči koje svojom snagom vode žrtvu kroz nevoljne psihičke procese i uvlače je u stisak, ne napuštajući je čak ni kada je sama. Samoprezir, promene raspoloženja, izbegavanje socijalizacije i bes naginju se nad žrtvom i u najusamljenijim trenucima. Otvaraju pandorinu kutiju nesigurnosti i ne daju joj da iz situacije pobegne sama.
Kako nastaju nasilnici? Ne probude se jedno jutro samo tako i odluče da su danas nasilnici, kako smo naučeni da sve ovo funkcioniše od strane medija. Oni se stvaraju kroz začarani krug nasilja, generacijski nelečenom traumom, sopstvenom nesigurnošću, iskrivljenom slikom o sebi i sopstvenoj vrednosti koji bude opsesivnu želju za dominacijom i kontrolom. Naučen šablon nesankcionisan na vreme brzo nas dovede do „ŠOK (FOTO+VIDEO)“ naslova u novinama, čija vest se na kraju vrlo često vrati na to šta je žrtva mogla da uradi da spreči ponašanje nasilnika, a ne šta smo mi, kao svedoci istog, mogli da uradimo da to ponašanje na vreme sankcionišemo. Informišimo se, pokažimo inicijativu, pa hajde da promena krene od nas!
- 1 Inicijativa „Ne posmatraj. Reaguj“ (2021), Psihičko nasilje Preuzeto sa https://reaguj.org/prevencija-nasilja/psihicko-nasilje/ ↩︎
Responses