U nedelju ujutro, dan posle takmičenja, budi me poruka: „Kada imamo radionicu?”.
I znam da smo uspeli/e! 20 devojčica iz Odžaka, uzrasta od 7 do 14 godina, zainteresovalo se za IT, programiranje i robotiku, kroz projekat „Podrži devojčice programerke” i učešće na takmičenju „Vukobratovićevi dani robotike”.
Bio je to dan za pamćenje! Iako sam došla petnestak minuta ranije, one su sve već bile u autobusu i čekale me. Kakva posvećenost, pomislila sam. Na putu do Beograda, između smeha, uzbuđenja i treme, ponavljale su svoje prezentacije, proveravale kodove, ohrabrivale se međusobno i pružale podršku jedna drugoj. I ponovo, kao i mesecima unazad, koliko su trajale pripreme, razmišljala sam o njihovom entuzijazmu (ovog puta u 7 ujutro), kreativnosti, spremnosti da improvizuju i pitala se gde on nestane, kada prestanemo da budemo devojčice koje se ne boje da se bore za to što žele
„Beograd! Stigle smo.”, povikale su sve u glas i prenule me iz razmišljanja.
Humani roboti za bolje društvo i čistiju životnu sredinu
Hodnici Elektrotehničkog fakutleta su se zabeleli od naših majica sa natpisom Tech Girls i svi su znali da su devojčice iz Odžaka stigle. Juniorke (četiri tima) su užurbano krenule da postavljaju svoje panoe i modele robota u izložbenom holu, vodeći računa o svakom detalju. A kada su došle sudije, oduševile su ih svojim prezentacijama o Ekotini – robotu kornjači koja čisti plastiku u morima i okeanima (nju su osmislile Nikolina, Milica i Iva), Humanoj slonici – robotu koji svojom robotskom rukom napravljenoj po uzoru na surlu slona, pomaže deci sa invaliditetom i dodaje ima stvari koje oni sami ne mogu da uzmu (ovo je Sonjina i Stefanina ideja), Super robotini Luni – robotu sovi koji pomaže slabovidim ljudima (Petra, Danica i Julka su bile fascinirane sovinim vidom koji ih je inspirisao da osmisle ovog robota) i Robloniji – robotu žirafi koji zahvaljujući svom dugačkom vratu pomaže deci da dohvate stvari koje su visoko (za ovu ideju su zaslužne Tea, Tamara i Ivona). Jednog dana, ove ili neke druge devojčice će stvarno napraviti ove robote, pomislila sam. Bila sam preponosna na sve njih.
I devojčice žele da se igraju i takmiče
Dok su juniorke sabirale utiske posle takmičarskih prezentacija i ohrabrivale jedna drugu da su bile dobre, mediorke, podeljene u 2 tima, Robo girls (Sofija i Elena) i Haos leteće žabe (Petra, Vasilija i Hana), su se uveliko takmičile da robotskom rukom, napravljenom od lego kockica, prenesu određeni predmet od tačke A do tačke B, prevazilazeći razne prepreke. U ovoj takmičarskoj kategoriji, pored robota i koda, bili su podjednako važni kretanje, brzina i fizička spretnost takmičarka/ki. A Robo bliznakinje (Slađa i Sneža), u kategoriji seniora/ki, su pored svih izazova sa tabletom, kodom i auto robotom uspele da se dobro plasiraju u sve tri runde.
Sada je samo ostalo da sačekamo rezultate.
Zašto je važno da podstaknemo i podržimo devojčice da budu sa IT na TI?
Devojčice su se rastrčale po hodnicima ETFa da vide čega to još zanimljivog ima u svetu robotike. Najveću pažnju im je privukao robot koji pravi narukvice prijateljstva. Radi se o stratapu Haptic Synaptic koji su pokrenule Irena Stolić, Zoja Kukić i Dragana Perić Petruševski sa ciljem da približe devojčicama programiranje i robotiku kroz edukativne setove i aktivnosti koje su kreirane uzimajući u obzir i ono što devojčice vole. Dok su one pravile narukvice prijateljstva, ja sam zajedno sa Zojom, Katarinom Anđelković (Fondacija Petlja) i Katarinom Stekić (Centar za promociju nauke) učestvovala na panelu „Gde su devojčice u STEM-u” i pričala o tome kako možemo da podstaknemo i podržimo devojčice da se bave IT i zašto je to važno.
Da bih prenela sve o čemu smo pričale i do kojih zaključaka smo došle, trebala bih da napišem jedan novi tekst (što ne kažem da neću). Tako da ću ovde samo sumirati glavnu poruku: Ne treba sve devojčice da se bave programiranjem i robotikom, niti se jedna od nas zalaže za to. Ali treba da se upoznaju sa IT, da poveruju da IT jeste za njih kao i za dečake, da su dovoljno dobre, pametne i da mogu i treba da nauče da koriste tehnologiju. Zašto? Zato što već danas veliki broj zanimanja zahteva IT veštine, a predviđanja su da će do 2050. godine, kada ove devojčice budu odrasle žene, upravo ove veštine oblikovati poslove budućnosti. Ne možemo govoriti o ravnopravnom društvu u kojem se manje od 30% devojčica i žena bave IT. Zato je važno da ih ohrabrimo, podržimo i pokažemo da verujemo da one to mogu! Da mogu da rade ono što vole koristeći tehnolgoiju, da postignu izvanredne rezultate i ostvare svoje snove.
Devojčice su pobedile!
Došlo je vreme za rezultate. Svi takmičari i takmičarke su dobili medalje za učešće (jedno veliko BRAVO za Dečiji inovacioni centar za podsticanje solidarnosti), a ja bih dodala i za hrabrost. Jer treba hrabrosti da negde dođeš, pojaviš se, daš sve od sebe i budeš ili ne budeš najbolji/a. I tako je Ekotina proglašena za najinovativnije rešenje, a Robo bliznakinje su osvojile treće mesto.
Ali za mene, sve devojčice su pobedile!
Responses