Lekcije iz IRIDE: Gde su mladi na feminističkim događajima?

Prošle nedelje sam posetila BeFemovu konferenciju Kome smeta žena. Da se razumemo: nisam osoba koja prirodno cveta na ovakvim događajima. Ako postoji opcija da mingl zamenim single-om, uvek biram to. Ali ovog puta nije bilo onog poznatog osećaja da gubim vreme. Naprotiv, uživala sam u razgovorima, panelima, i prvi put mi je bilo žao što moram ranije da odem zbog drugih obaveza.

Gde su mlade žene?

Ipak, jedna stvar je bila očigledna: mladih skoro da nema. Ako danas u publici vidite samo jednu mladu osobu koja maše jazz-hands u znak saglasnosti, znate da je situacija… pa, loša. Zašto? Zašto se ne pojavljuju na feminističkim događajima? Zašto ih nema među govornicama, ili barem u publici?

Gledam žene koje su otvorile put svima nama, i ženama i muškarcima. Zahvalna sam im, to ne dovodim u pitanje. Ali opet, pitam se: zašto mlade žene i devojke nisu tu

Pritom, trenutak nikad nije bio povoljniji. Studentkinje su svakodnevno u kontaktu sa svime o čemu govorimo: ženama u politici, u medijima, novim glasovima, oblikovanjem ženskih narativa, normalizacijom nasilja i institucionalnom reakcijom na njega. One sve to žive u realnom vremenu. Logično bi bilo da žele i da imaju priliku da budu relevantne sagovornice, da donesu perspektivu generacije Z i generacije alfa. Pa zašto ih onda nema?

Lekcije iz radio Mileve

 Irena Cvetković, iz podkasta Radio Mileva, rekla je nešto što me je nateralo da se zamislim. Parafraziaram:

„Naravno da i mi manipulišemo formatom, jer želimo da dođemo do onih van našeg balona.“

Irena, zajedno sa Rumenom Buzarovskom i Janom Akimovskom, kroz humor, intimu i direktnost otvara feminističke teme. I upravo taj format čini da ih publika lakše prihvata kao podkast voditeljke nego kao aktivistkinje.

Čime manipuliše ženski sektor?

A ja se pitam – čime “manipuliše” ženski pokret? Da li se uopšte trudi da “manipuliše”? Ili samo konstatujemo da transgeneracijski prenos izostaje, i idemo dalje?

I zato, ovo nije kritika BeFemu, niti bilo kojoj drugoj organizaciji. Mi u IRIDI smo deo pokreta i na nama je ista odgovornost. Zato postavljam pitanje svima nama:

Šta ćemo konkretno uraditi da omogućimo stvarni transgeneracijski feministički prenos i da mlade žene uopšte požele da dođu?

I ujedno nas pozivam da prestanemo da konstatujemo problem i da počnemo da ga rešavamo zajedno.

O autoru:

Responses