Celu zbirku kratkih priča “I ovo je nasilje” možete preuzeti ovde.
Stan izgleda kao da je u njemu skriven leš pa niko više nije smeo da uđe. Na laminatu ostaju otisci tvojih čistih cipela. Koraci se čuju duplo. U hodniku nešto smrdi, ali to je samo stan. Milovanovo telo je čisto. Valjda.
Dugo je čekao da se kockice slože i da mu ljubav bude uzvraćena. Išao je postepeno. Od toga da te na kursu nemačkog izabere za para u vežbanjima konverzacije, preko primerenih propitivanja o tebi iako su tvoji odgovori bili šturi, a na neka pitanja nisi ni odgovarala, ponuđenih bombona za Osmi mart, ponuđene kafe, pa sve do slučajnog susreta na jednoj svadbi. Ne dâ se opisati taj susret. Samo se desio. U plavom odelu sa belom košuljom i tvom plavom kombinezonu sa belom mašnom, za koju te povlači ka sebi, hvaleći te kako si se prelepo doterala. Ništa se više među vama tada nije desilo, ali nešto je u tebi počelo da se dešava i da te otvara. Lik te je ispratio na bus i kao sasvim slučajno poljubio u teme da bi nesvesno tvoja ruka završila ispod njegove kragne i iznenada se rodila strast. Ima neke buljave oči koje zasijaše kao zvezdetine kad su ugledale prvu iskru tvog uzbuđenja. Jedan te isti pogled može da se tumači na milion načina. Vrlo je malo priče tu bilo, osim one telesne. Dragana slini u tvojim gaćama dok se stapate u vrelim poljupcima. Toliko se nežno ljubi da ne želiš da nikad prestane. Možda i ne bi da nije naišao autobus.
Kad se pogledaš u ogledalu, vidiš novu sebe, prepoznaješ ljubav u sebi i shvataš da je tvoja ljubav prepoznata. Lice ti je lepo čak i tako pospano, razamazane šminke, pa i ujutru kad se probudiš, onako mamurna, opet si sebi prelepa. Čovek je najlepši kad je zaljubljen i kad mu je uzvraćeno.
Šteta što je svečani utisak prvog poljupca uprljao nejavljanjem. Šta bi ti donela ta poruka? Hm, možda potvrdu da nisi sanjala, da je istinito i da nisi sama u tom odnosu? Kad je toliko čekao da se smuvate, bilo je očekivano da postanete nerazdvojni čim dočekate svoje vreme, mada toliko strpljenje u procesu zaljubljivanja možda govori i da je stidljiv. Koji su mogući razlozi da se ne javiš devojci nakon što ste se smuvali?!
U petak posle časa nemačkog završavate u parku da nastavite gde vas je autobus zaustavio. Zna se šta mladi u parku po mraku rade. Milovan u parku, ipak, čeka da se prilagodiš njemu i njegovoj (pred)igri. Nema veze, kad nemaš dovoljno iskustva i bolje je da te partner vodi. Ćutiš i radiš, čekaš da te Milovan usmeri. Svakako je prelepo. Ono kad Milovan miluje. Osećaš sigurnost u svakom dodiru, svakim kontaktom ,,koža na kožu“ Milovan ti ubrizgava ljubav. Veruješ iskustvu koje živiš, dobijaš prostor da otuguješ i koriguješ sva ona prethodna iskustva neprijatnih dodira.
Nakon parka sledi anksioznost, jer opet kontakta nema. Trudiš se da ne patiš za onlajn kontaktom, češćim viđanjem, niti za drugačijim sadržajem u odnosu, nego da prihvatiš ono što imaš. Jasno ti je da to neće biti veza, nego samo kombinacija. Mesec dana je prošlo u iščekivanju. Ne propuštaš nijedan čas nemačkog i na kraju čekate jedno drugo da krenete. Milovan ne govori gde, ali pretpostavljaš ‒ opet u Vukov park, i pratiš ga. Posle parka svako juri na svoj prevoz. I da, u školi jezika krijete da ste se smuvali. Uživo na dejtovima, kao u paralelnom univerzumu, sve lepo teče. Na svakom susretu Milovan ti kupuje omiljene bomobne, omiljeno cveće, omiljenu čokoladu, uvek ti pohvali stajling, interesuje se kako si, kakva ti je bila nedelja… Uživo si obasuta pažnjom i ljubavlju, a kod kuće tišinom i nesigurnošću. Dok se u jednom delu tebe budi novi život, drugi deo preispituje kvalitet. U nedostatku komunikacije počinješ da preispituješ hoće li te ovim tempom odvesti u krevet. Ako je veza, trebalo bi da bude više sadržaja, a ako je kombinacija, trebalo bi da brže imate seks. U svojoj anksioznosti preuzimaš inicijativu.
Na laminatu ostaju otisci tvojih čistih cipela. Koraci se čuju duplo. Smrad koji izbija može biti od životinja ili pokvarene hrane. Posteljina sluti na sve osim na strast. Pitaš se koliko je dosad lažnih strasti prosuto na njoj. On ti prilazi, nežno te miluje, magično ljubi u glavu, znajući šta najviše voliš, pa se polako spušta do usana. Ruke prelaze preko tvojih grudi, bokova, do ruba haljine koju treba da skine. Goriš od uzbuđenja toliko da okolnosti prete da postanu nebitne. Okreće te tako strastveno, ne odvajajući usne od tvojih i smešta u idealnu pozu. Uzdisaji vam se stapaju, osmesi krase lice, ali preranom penetracijom uzbudljivo stenjanje smenjuje bolno. Let leptirića u stomaku prekida se njegovim šapatom: ,,Samo nemoj da vrištiš. Stisni zube i izdrži.“ U sledećoj etapi lavež pasa daje muzičku podlogu zapletu ovog filma u kojem se prsti kojima te je milovao u svakoj predigri, ocrtavajući konture tvog lica, pretvaraju u prste prašine koja sa poda prelazi u dno tvoje karlice bez tvog odobrenja. Koje senzacije treba da osećaš dok ti voljena osoba stimuliše Draganu? I zašto osećaš smrad, gađenje i bol dok on pokušava da pripremi tvoj himen za svoj polni organ?
Sve se odvija brzo i konfuzno, a ipak nikako da se završi. Dok organ produbljuje svoju putanju, tvom poslednjem leptiriću uskraćuje putovanje.
Ceo seks prate tvoje dve misli: ,,Gde je nesta(l)o Milovan(je)?“ i ,,Izdrži, Anđo“. Ipak, koliko god mislila da sve treba da izgleda kako izgleda, da je sve u redu, da samo nisi iskusna i da ćeš izdržati, telo kaže ne. Nemaš više snage da se vucaraš gore-dole po njemu i tvoj umor izgovara: ,,Izvadi, molim te, ne mogu više“. On je to prihvatio na iznenađujući način: ,,Ako insistiraš, nećemo da forsiramo. Mirna si do alarma u 7“. Kad, ne lezi vraže, izjutra alarm završava na tebi pre nego što se začuo na telefonu. Pojasniš mu da je sinoć bilo suviše bolno da bi ponovila tako brzo, no on te ubeđuje poljupcima u glavu, dodajući: ,,Za prvi put je bilo bolje nego što ti se čini!“
Sreća u nesreći, onaj telefonski alarm alarmira, pa tvoje ,,ne mogu više“ biva za dlaku spaseno.
Brže-bolje se oblačite i bežite sa mesta zločina. Smrad u hodniku te još više požuruje do vrata. Nakon što se najednom setio da pita kako je tebi bilo, ti iznova priznaješ: bolno, da bi on odgovorio: ,,Ne brini, Anđo, fizička bol je manja od duševne, a i trebalo je da koristiš lubrikant“. Zatim, poljubac u glavu označava razlaz svakoga na svoju stranu, sprečivši da tvoj bes dobije glas.
Upravo si shvatila da je sigurnost ta koja je doživela smrt u onom stanu, nakon čega niko više ne bi smeo da uđe. Je l’ shvataš šta smrdi?
Celu zbirku kratkih priča “I ovo je nasilje” možete preuzeti ovde.
Responses